Riječ dolazi od engleske riječi Design, a znači crtež ili skica, neka ideja izražena crtežom.

U riječi prepoznajemo i onaj dio koji označava-znak/sign/. Znači govorimo o nečemu posebnom, znakovitom.

Danas kao da smo potpuno okruženi dizajnom! Stolac na kojemu sjedimo dizajnirao je tajitaj, omot knjige koju čitamo dizajnirao je netkodrugi, auto je djelo dizajnera trećeg….

A tek odjeća, majica s veliko ispisanim imenom dizajnera, sada je naša. Jest da je koštala, ali se barem vidi dizajner.

U marketingu se ništa ne dešava bez njih-dizajnera. Jedino im mogu stati na kraj ,oni,klijenti, sa svojim čuvenim:“Ne sviđa mi se!“ Bez obrazloženja, logike, stručne potkovanosti. Agencijski ljudi, uglavnom školovani za taj posao, s većim ili manjim iskustvom, dizajneri sa ,uglavnom talentom i uglavnom, fakultetom za dizajn, ostaju bez riječi i kreću ispočetka…jer, na žalost dizajn se često tako shvaća/sviđa mi se, ne sviđa mi se/. Potpuno se zanemaruju njegovi suštinski razlozi za postojanje, a to su kreiratinje nečeg novog, vizualno i funkcionalno vrijednog, nečega što će , u onim najvećim trenucima ostati iza svih nas sada živućih.Nešto u čemu, u onim najboljim ostvarenjima ima i-umjetnosti!

Uostalom nekada su se dizajnom i bavili akademski obrazovani umjetnici. Nije postojao poseban fakultet za dizajnere.

Kako je nedavno izjavio Boris Bućan, naš proslavljeni, veliki umjetnik, karijeru je počinjao baš kao dizajner.Kaže u to je doba u Hrvatskoj, uz njega ,bilo još samo dvoje dizajnera. Jedan je sigurno bio veliki B.Lj.,.za trećega nismo sigurni tko je to bio.

Mirko Ilić je ipak mlađi od ostale dvojice, pa ne znamo baš…

Trojica u mraku? Mislimo da se ipak radilo o svjetlom primjeru,a njihova sjajna djela i danas osvjetljavaju put mladim dizajnerima.

A danas?

Danas nam broj dizajnera raste brže od duga države.Hm, možda nas to i izvuče iz tih dugova?!